Thursday, 20 February 2014

Korejsko pismo

http://www.youtube.com/watch?v=CdiR-6e1h0o 
http://www.koreanwikiproject.com/wiki/index.php?title=Hangeul_step_1/hr
http://korejskijezik.wordpress.com/

korejsko pismo, slovno pismo korejskoga jezika. Upotrebljava se sámo ili u kombinaciji sa znakovima kin. podrijetla koji služe za zapisivanje cijelih riječi ili osnova. Do konca VII. st. u Koreji se pisalo samo kin. pismom i jezikom. God. 692. načinjeno je od kin. znakova slogovno pismo. Oko 1400. izumljen je tisak s pokretnim slovima, pa je načinjeno jednostavnije, današnje slovno pismo, u kojem su posebni znakovi za suglasnike i posebni za samoglasnike. Po predaji 1446. načinio ga je kralj Sedžon. Vjerojatno je da se za načela ugledao na mongolsko pismo galik, koje je također slovno. Izgled slova je proizvoljan, temelji se na jednostavnim geometrijskim elementima. Za način kombiniranja slova uzor je u kin. pisanju. (iz proleksis enciklopedije)

Hangul je korejsko pismo. Početnicima izgleda zastrašujuće jer ih podsjeća na kinesko pismo, ali prava istina je da je Hangul nije ništa kompliciraniji nego hrvatska abeceda, pa čak i manje jer hrvatska abeceda ima 30 slova a korejska samo 24. Prije nego što je uveden Hangul u Koreji su se koristili kineski znakovi. Godine 1443. korejski kralj Sejong (세종) Veliki odlučio je to promijeniti. Naime, da bi se postigla osnovna pismenost koristeći kinesko pismo čovjek je morao naučiti nekoliko tisuća različitih znakova, od kojih je svaki imao svoje značenje. Kralj je primijetio da su zbog toga bili pismeni samo pripadnici plemstva, koji su činili manji broj korejskog stanovništva. Također je smatrao da je korejski jezik previše različit od kineskog da bi se uspješno izražavao kineskim pismom. Naravno, plemstvo se usprotivilo jer su osjećali da bi raširena pismenost koja je do tada pripadala samo njima mogla ugroziti njihov status. Vrijeđali su njegovu vrijednost, nazivajući ga ženskim pismom. Međutim, usprkos turbulentnoj povijesti, Hangul je danas službeno pismo Južne Koreje, a kineski znakovi se rijetko koriste. Tajna je u tome da se korejska slova slažu u blokove, a ne kao hrvatsko pismo jedno za drugim u vodoravnoj liniji. Na primjer, sama riječ Hangul sastoji se od slova “H”, “a”, “n”, “g”, “u” i “l”, i oni se jednostavno poslože u liniju - Hangul. Napisana korejskim pismom ta riječ izgleda 한글 ali se sastoji od slova “ㅎ”, “ㅏ”, “ㄴ”, “ㄱ”, “ㅡ”, “ㄹ”. Ovakav način pisanja vjerojatno je nastao zbog toga da bi se pismo uklopilo kada se koristi u kombinaciji s kineskim znakovima, ali se danas smatra da je takvo pismo puno brže čitati jer se koristi i horizontalni prostor, a ne samo vertikalni.



 

Samoglasnici

Postoji osam osnovnih samoglasnika, kao i 13 složenih. Ovi složeni samoglasnici se nazivaju dvoglasima ili diftonzima, što znači da su nastali kao kombinacija dva samoglasnika. Općenito, kada je u pitanju više samoglasnika, oni se pišu i izgovaraju u zasebnim slogovima, dok se samoglasnici koji čine jedan dvoglas, shodno tome uvijek pišu unutar jednog sloga. Većina dvoglasa je kombinacija dva osnovna samoglasnika.
Svi se osnovni samoglasnici pišu trima tipovima poteza. Prvi u nizu simbolizira nebo i ima oblik točke (•), iako u modernom korejskom jeziku ova je točka zapravo jednostavan kratki potez. Drugi tip poteza simbolizira zemlju, a piše se u obliku vodoravne crte (ㅡ). Posljednji tip poteza simbolizira čovjeka (ㅣ). Kombinacijom ovih simboličkih poteza se može napisati jedan od samoglasnika, na primjer, | zajedno sa • daje ㅏ.

Slogovni sklopovi

Korejske se riječi pišu s lijeva nadesno, a riječi se tvore tako što se svaki slog zasebno zapisuje u jedinstvene cjeline, tzv. sklopove koji imaju (zamišljeni) oblik kvadratića. Svako slovo unutar jednog takvog zamišljenog kvadratića predstavlja jedan glas, a svaki kvadratić čini jedan slog. Za primjer, riječ “čovjek” ili “osoba” se na korejskom piše 사람 (što se u latinično pismo može prenijeti kao “saram”), a ta riječ se sastoji od dva sloga. Slova ㅅ i ㅏ zajedno čine prvi slogovni sklop 사 (“sa”), dok slova ㄹ, ㅏ i ㅁ zajedno čine drugi slog 람 (“ram”) pa se stoga i piše u novom sklopu.

Slogovi u korejskom jeziku se pišu u već spomenutim slogovnim sklopovima, a, općenito uzevši, oni se sastoje od početnog suglasnika, središnjeg samoglasnika te završnog suglasnika (koji ne mora uvijek biti prisutan). Dakle, slogovni se sklop sastoji od barem dva slova, a to su uvijek barem jedan suglasnik te jedan samoglasnik.

Valja primijetiti da, ako se želi napisati isključivo neki samoglasnik, mora se napisati u kombinaciji sa suglasnikom , koji ima ulogu svojevrsnog nečujnog “popunjivača” za položaj na kojem bi trebao biti suglasnik. Zašto baš tako? Pokušajte si to predočiti uz pomoć ideje o jinu i jangu (savršenstvo treba i jedan i drugi element). Ako se samo želi napisati samoglasnik ㅏ (koji se čita kao “a”), uvijek se treba pisati kao 아 gdje je ㅇ nečujni popunjivač za suglasnički položaj. Kako se ovo može lakše zapamtiti? ㅇ podsjeća na broj 0 (stoga se na početnoj suglasničkoj poziciji ne izgovara, tj. nečujan je).

No comments: