Čaj se tradicionalno priprema na četiri različita načina. Najvažnije je stupanj fermentacije:
  • Bijeli čaj – naziv je dobio jer dlačice na donjoj strani sušenog lista postanu bjelkasto srebrne. Nema fermantacije. Samo su najbolji čajevi izabrani za proizvodnju 'bijelog čaja'. Poznat je i kao car čajeva.
  • Zeleni čaj – minimalna fermentacija. Kod tradicionalne proizvodnje te vrste čaja, nakon berbe se u željeznim tavama prži i onda tek suši. Kod industrijske proizvodnje se postupa isto, samo u puno većim spremnicima gdje se i miješaju listovi. U Aziji postiji još daljnja podjela zelenog čaja kao npr. u Japan-u u tkz. „normalni“ zeleni čaj (緑茶: Ryokucha), prije polijevanja ugrijani zeleni čaj (ほうじ茶: Hojicha), s rižnim pahuljicama pomiješani zeleni čaj (玄米茶: Genmaicha) i drugi.
  • Oolong – djelomična fermentacija. Nakon berbe se čaj trese u pletenim korpama, a sok koji se iscijedi fermentira sa kisikom zraka. Taj proces se zaustavi s prženjem u željeznim tavama.
  • Crni čaj cjelokupna fermentacija. U istočnoj Aziji poznat kao crveni čaj (紅茶: Hong cha). Sličan je 'Oolongu', ali se fermentacija ne zaustavlja. Proizvodnja tog čaja se završava dužim sušenjem.
Postoje manje poznati poznati čajevi:
  • Puh-er-cha je poznat u Aziji kao 'crni čaj' (黒茶) i tamniji od crnog čaja, pa izgledom podsjeća na kavu. To je crni čaj koji više godina sazrijeva.
  • Žuti čaj se proizvodi samo u Kini. To je bijeli čaj koji se ne obrađuje odmah nakon berbe. Tu dolazi do minimalne fermentacije. Jedan je od najskupljih čajnih specijaliteta, te ga se ponekad uvrštava u zelene čajeve.

Comments

Popular posts from this blog

Korejsko pismo

Triptamini

Legure